Prilikom postavljanja konstelacije ponekad otkrijemo kako uzroci naših problema ili ponavljajući obrasci ponašanja potječu iz našeg obiteljskog sistema, utječu na nas a da mi toga nismo ni svjesni. To su situacije i odnosi koji nam se stalno ponavljaju, tjelesni simptomi, strah od promjene, problemi i konflikti u partnerskom ili obiteljskom odnosu, teško postizanje željenih ciljeva.
Pitamo se „Zašto se meni to uvijek događa?“, „Zašto baš ja?“, ne primjećujući kako su to obrasci koji se ponavljaju u našem obiteljskom stablu već generacijama. I tu dolazimo do izbora: prepustiti se struji pa nastaviti i dalje ponašati se i reagirati na isti način, trpiti i patiti zbog toga ili to ispraviti, prekinuti taj lanac obiteljskog nasljeđa koji nas sputava i čini nesretnima.
„Kad očevi jedu kiselo grožđe, djeci trnu zubi.“ „Kakav otac, takav sin.“ „Jabuka ne pada daleko od stabla.“ Poruka ovih rečenica je da smo od svojih predaka naslijedili ne samo tjelesni izgled i obrasce ponašanja već da postupci ne djeluju loše samo na one koji ih čine već i na potomke. Ne, ne trebamo nositi odgovornost ili krivnju roditelja kao što ni oni ne trebaju nositi našu. Svaka generacija odgovorna je za sebe, samo za sebe.
Ponekad je teško povezati se sa svojim obiteljskim korijenima ako su nas preci povrijedili, odbacili ili smo imali težak i problematičan odnos ili smo možda čak mi odbacili njih, ako su nas gušili, uskratili nam slobodu i blagoslov za krenuti svojim putem, ako nam nisu dali osjećaj viđenosti, prihvaćenosti, sigurnosti. Na žalost, nekako smo previše fokusirani na ono loše što smo naslijedili od naših predaka, tako da zaboravljamo sve ono dobro što su nam ostavili u naslijeđe.
I zato nam je važno povezati se sa svojim precima, svojim obiteljskim sistemom. Od njih dobivamo snagu i podršku u teškim životnim situacijama, spoznajemo sebe kroz svoje korijene. U sebi nosimo naslijeđeno i ono dobro i ono loše, ali i slobodu izabrati što ćemo od njih prihvatiti a što im ostaviti sa zahvalnošću i sviješću da to nije naše i da nam to u životu ne treba.
Kako je samo lakše živjeti kada imamo čvrste obiteljske korijene koji nas podržavaju i daju nam stabilnost! Kada su naši korijeni slabi, svaki povjetarac nas čini nestabilnima, nesigurnima i lako se rušimo. Naizgled smo slobodni, no zapravo kroz život plovimo poput broda bez kormilara, slobodni ali bez cilja i smjera plovimo kako nas struja nosi.
Obiteljske konstelacije pomažu nam povezati se sa svojim precima na transcendentalnoj razini kako bi od njih mogli primiti podršku, snagu i kvalitete koje nam mogu pomoći u povezivanju sa samim sobom, osnaživanju, prihvaćanju punine života, ostvarenju nekog cilja, u teškim situacijama (smrt bliske osobe, rastava, pobačaj), u prijelazu u nešto novo.
Pozivam vas da ih doživite jer konstelacije su iskustvena metoda koju je teško opisati i objasniti. Kao i ljubav.