Konstelacije nisu čarobni štapić. Nisu čarolija, ne ostvaruju želje, ne daju formule za sreću. Ne brišu bol pritiskom na gumb, ne popravljaju živote preko noći, ne daju odgovore koji će nam se uvijek svidjeti. I nikako, nikako nisu alat za to da potvrdimo kako smo baš mi u pravu, a svi drugi krivi, da smo mi dobri, a oni drugi loši.

Ako tako nešto tražiš, možda još nije vrijeme da zakoračiš u konstelacijsko Polje.

Konstelacije nisu ni terapija. Nisu mjesto gdje će te netko popraviti. Niti voditelj konstelacije ima dužnost da te spasi, izliječi, pobrine se za tebe ili te tješi. On ti samo drži siguran prostor i podržava te da se povežeš sa većom silom koja upravlja tvojim životom. Ona je ta koja vodi konstelacijski proces. Voditelj je samo alat u rukama nečega većeg.

Konstelacije nisu prostor gdje kontroliramo stvari. Ako postavljaš konstelaciju s idejom da voditelj mora raditi ono što ti želiš i da sve mora biti onako kako si ti to zamislila – onda si promašila bit ove metode. Konstelacije ne možemo planirati, ni iskontrolirati. Tko ne može podnijeti neizvjesnost i čekanje, tko ne može odustati od kontrole i prepustiti se, tko nema strpljenja, tko se boji priznati vlastitu ranjivost, neće puno dobiti od konstelacija, osim možda razočaranja i nezadovoljstva.

Konstelacije nisu zamjena za duhovnog vodiča, učitelja ili novog roditelja. Niti za religiju. Mnogi u konstelacijama traže spas, priznanje, pravdu. Neki žele da im se netko napokon ispriča, da budu viđeni, shvaćeni, opravdani, da su u pravu. Neki traže dopuštenje da i dalje ostanu žrtve. No, konstelacije ne daju potvrde, ne daju pravdu, ne staju na tvoju stranu. Ne osuđuju ni počinitelje. One prihvaćaju i uključuju sve: i žrtve i počinitelje, sve što se dogodilo i točno tako kako se dogodilo. I to je mnogima teško prihvatiti.

Konstelacije nisu nešto što je trenutno in. Nisu još jedna diploma, duhovni statusni simbol, potvrda da radiš na sebi. Postati konstelator ne znači završiti edukaciju i staviti diplomu na zid.

Kao što kaže moja mentorica ALEMKA DAUSKARDT: “Ne postajemo konstelatori kad dobijemo neku diplomu. Konstelatori postajemo kad osjetimo poziv, kada smo prošli određeni spiritualni razvojni put, kada smo stekli određenu zrelost koja nam omogućava da u Polje zakoračimo bez straha i sa određenim autoritetom i kada smo dovoljno snažni da se nosimo sa rizicima izlaganja ovom radu i da preuzmemo odgovornost za naše bivanje u radu i naše djelovanje.”

To znači proći kroz osobni pakao. Suočiti se s vlastitom tamom. Uroniti u svoje rane. Padati, ustajati, puzati, odustajati i vraćati se. Ponovo i ponovo. I to ne prestaje. Konstelacije te nose do ruba tvojih uvjerenja, tvoje savjesti, tvoje moći i nemoći, straha i ljubavi. Ako nisi spreman na to, nemoj ni pokušavati.

U konstelacijskom radu, moja je odgovornost prema metodi i sistemskim zakonitostima, a prije svega prema istini. Ne ispunjavam tuđa očekivanja ni želje, ne brišem sve teško i bolno, ne dajem ti čarobnu formulu za sreću. U moj prostor dolaze ljudi koji su, uz moju podršku, spremni pogledati u istinu, čak i u ono bolno i najteže što im se dogodilo, jer znaju da to vodi prema istinskom miru i slobodi.

BERT HELLINGER je rekao: “Samo kada prihvatimo ono što jest, imamo snagu za promjenu.” Jer prihvaćanje stvarnosti i svega onoga što se dogodilo, onako kako se dogodilo (bez osuđivanja, krivnje, otpora ili želje da je bilo drugačije), prvi je i najvažniji korak prema unutarnjem miru i istinskoj, dubokoj promjeni.

Konstelacije nisu površna zabava, predstava ni drama. Nisu emotivni show, niti je jedini cilj proći kroz katarzu tj. intenzivno emocionalno pražnjenje. Iako su emocije često dio procesa, one same po sebi nisu svrha. Prava vrijednost konstelacija leži u dubokim uvidima koje dobiješ. Ali ako ti uvidi ostanu samo na površinskoj razini, bez da ih integriraš u svoj svakodnevni život, ništa bitno neće se promijeniti.

Konstelacije ne funkcioniraju ako ne preuzimaš odgovornost. Ako dolaziš da bi krivio druge: roditelje, djecu, partnere, voditelja – samo gubiš vrijeme. Ovdje se od nas traži zrelost i odraslost da pogledamo istini u oči i da prihvatimo odgovornost za posljedice svojih postupaka.

I konačno, konstelacije nisu za one koji žele da im život ostane isti. Nisu tu da potvrde našu verziju stvarnosti. One su tu da nas prodrmaju. Da nas pomaknu. Da nam pokažu širu sliku. Da nas podsjete da postoji nešto veće od nas čijem vodstvu se možemo prepustiti.

Konstelacije nisu za svakoga. Za njih treba odlučnost, treba hrabrost da se zakorači u nepoznato, treba otvorenost prema uvidima, prepuštanje, prihvaćanje. Treba snaga. Treba spremnost da pogledaš u ono što si godinama potiskivao ili zaboravio jer te previše boli. Otvorenost za nove uvide, čak i kada ti se ne sviđaju. Strpljenje i prepuštanje procesu. Treba ti duša reći: „Da, sada sam spremna u sve pogledati.”

I što su onda konstelacije?

Iskustvena metoda koja se temelji na sistemskoj i duhovnoj mudrosti, a orijentirana je ne prema problemu, nego prema rješenju. Konstelacijski pristup manje se oslanja na racionalna objašnjenja, riječi, opis problema i tumačenje, a više na činjenice i važne događaje iz naše osobne i obiteljske povijesti.

Ponekad se nazivaju i Obiteljske konstelacije, Sistemske konstelacije, Poredak ljubavi.

Konstelacije su most između prošlosti i sadašnjosti. One su iskustvo. Tijekom konstelacijskog rada, ulazimo u Polje koje sadrži informacije i mudrost našeg obiteljskog sistema. I ono nam pokazuje. Ponekad su to slike koje govore više od riječi. Ponekad osjećaji. Ponekad tišina u kojoj napokon čujemo sebe. Jedinstvena prilika da zavirimo ispod površine i otkrijemo dublje slojeve značajnih događaja iz naše osobne i obiteljske povijesti koji oblikuju naše živote.

Ako im pristupiš ponizno, s poštovanjem i spremnošću da pogledaš ono što je potrebno vidjeti, one su nevjerovatan dar. Ali samo ako si zaista spreman. To je put do unutarnjeg mira i slobode, do iscjeljenja u duši.

Ako osjećaš da je došlo vrijeme da pogledaš u svoj obiteljski sistem i postaviš svoju konstelaciju, tu sam za tebe.

Ivona