Bert Hellinger (1925. – 2019.) bio je čovjek koji je vidio nevidljivo, istinski istraživač duše. Koji je shvatio da često nosimo ne samo svoje terete, boli, sudbine, nego i tuđe. Nesvjesno, iz ljubavi. I koji se hrabro usudio svoje uvide i spoznaje podijeliti sa svijetom.

Njegov životni put bio je neobičan: rođen u Njemačkoj, u doba nacizma, odbija nacističku ideologiju, postaje svećenik i odlazi kao misionar među Zulu narod u Južnu Afriku. Tamo ostaje 16 godina i uči o ritualima, poštovanju predaka, zajednici i o ljubavi koja ima svoje zakonitosti. Po povratku u Europu posvećuje se psihoterapiji, proučava psihoanalizu, gestalt, primal terapiju, hipnoterapiju, NLP i obiteljsku sistemsku terapiju te ih spaja u ono što je danas poznato kao konstelacije.

Njegov život svećenika, misionara, učitelja i psihoterapeuta, vodio ga da pogleda u različita lica ljubavi i boli. Među Zuluima je učio o poštovanju predaka i snazi pripadanja zajednici. U terapiji je susreo ljudsku bol, ponavljanje tuđih priča, isključenja i rane koje se prenose generacijama.

Hellingerov rad je jednostavan, ali dubok. Ne bavi se krivnjom, nego prihvaćanjem. Ne traži krivce, nego mjesto za sve. Ne dijeli ljude na žrtve i počinitelje nego ih gleda kao dijelove većeg sistema, u kojem svatko ima pravo pripadati. Ne pokušava razumjeti nego pušta da djeluju sile veće od nas samih. Tada ono što je nevidljivo postane vidljivo, a ono što je bilo preteško postaje podnošljivo. Duša ponovno pronalazi svoj put. I prihvaćamo ono što nam je bilo neprihvatljivo.

Uči nas da ljubav nije uvijek nježna. Ponekad je ljubav ona sila koja nas tjera da nosimo pretežak teret, da se žrtvujemo, da patimo umjesto drugih. A konstelacije nas vraćaju ljubavi koja ne boli, nego oslobađa.

Tako je nastala metoda koja ne pita puno. Ne kaže zašto.

Koja samo kaže: “Pogledaj. Tu je netko tko nije imao mjesto. Tu je netko tko je zaboravljen. Tu je netko odbačen. I tu je ljubav koja čeka da proteče.”

Konstelacije nisu tehnika. One su siguran i sveti prostor u kojem se duša sjeća. U kojem progovori. U kojem prepoznajemo da smo povezani. I da imamo svoje mjesto, da pripadamo. Bert Hellinger nam je pokazao da postoje zakonitosti. Zakonitosti ljubavi, zakonitosti života. Zakonitosti koje nas oslobađaju i donose mir kada ih poštujemo.

Zato smo u konstelacijama toliko puta u tišini. Jer Polje govori, a duša sluša. I ponekad nije potrebno znati. Dovoljno je samo priznati. Vidjeti. Osjetiti.

Ako osjećaš da nešto u tvom životu traži svoje mjesto, da neki odnosi trebaju drugačiji pogled, da tvoja duša želi mir, postavi konstelaciju i pogledaj u svoj obiteljski sistem. Ne da popraviš. Ne da razumiješ. Nego da vidiš i prihvatiš.

Tu te čeka sloboda. Otpuštanje. Olakšanje. Mir.

Jer ponekad je sve što trebamo samo pogledati.

Tu sam za tebe, dobro mi došla.

Ivona