U konstelacijskom radu često se iznenadimo kada shvatimo da nismo došli samo “gledati” ili “sudjelovati” u nečijoj konstelaciji. U konstelacijskom radu učestvuju svi, čak i kada ne postavljamo svoju temu jer konstelacije koje se postave djeluju na cijelu grupu.

U Polju se uvijek pokaže ono što je spremno biti viđeno, ne samo za osobu koja postavlja svoj rad, nego i za sve prisutne. I vrlo često kroz tuđu konstelaciju dobijemo upravo one uvide koji su nama u tom trenutku potrebni.

Često me pitate hoćete li išta dobiti ako se vaša tema ne postavi. Ima li smisla sudjelovati ako samo gledam?

To su pitanja koja dolaze iz našeg uma, iz onog racionalnog dijela nas koji je naučio da sve mora biti jasno i razumljivo, imati uzrok i rezultat, raditi i vidjeti promjenu. To je dio nas koji traži sigurnost kroz logiku, koji želi unaprijed znati što će dobiti, koliko će trajati i kakav će biti rezultat. I zato mu je teško razumjeti da se nešto događa bez garancije, boji se prepustiti nečemu što ne može kontrolirati, traži dokaz prije nego se usudi povjerovati. A konstelacije od nas traže upravo suprotno, da se prepustimo pokretima koji se događaju na nivou duše.

U konstelacijama, posebno u ovom izvornom, duhovnom radu prema HELLINGERU koji ja prakticiram, stvari funkcioniraju drugačije.

Jer u Polju nitko nije samo promatrač. Onoga trenutka kada započne radionica, ti postaješ dio jednog većeg sistema, nisi više odvojen i sam. Postaješ dio prostora u kojem svi pripadaju, jer svi dolazimo sa istim ljudskim temama: potrebom da pripadamo, da budemo viđeni, da volimo i budemo voljeni, da smo u miru sa sobom i svijetom.

I zato kada se postavi neka konstelacija, tvoja duše je ne označava kao “tuđu”. Događa se pokret i u tvojoj duši, tvoja duša osjeti svaki rad. Pa te neki put dotakne rečenica, riječ, neki put nečiji pogled, pokret. I nešto se u tvojoj duši pomakne jer svi dolazimo sa sličnim problemima i temama, a konstelacije koje se postave djeluju na cijelu grupu. I tako često kroz tuđu konstelaciju dobijemo upravo onaj uvid koji je nama u tom trenutku potreban. I uvid stigne bez forsiranja, bez drame, bez potrebe da nešto dobijemo.

Zato je i samo sudjelovanje na radionici već rad na tvom pitanju. I BERT HELLINGER je to vrlo jasno objasnio – u Polju nema promatrača. Onaj tko sjedi i gleda, onaj tko je u konstealciji kao predstavnik i onaj čija se tema radi, svi su jednako uključeni u pokret duše. Čak sudjelovanje u tuđoj konstelaciji može biti još snažnije, jer ego ne stoji na putu, ne drži se svoje priče. I tada se istina lakše vidi i prihvati.

To nas dovodi do jednog od temeljnih principa u konstelacijama: ravnoteže davanja i primanja.

Kada samo uzimamo, a ne dajemo, tok energije se prekida. Kada dajemo bez primanja, iscrpljujemo se. U grupnom radu svi daju svoju prisutnost, svoju energiju, svoje mjesto u Polju i svi primaju.

U zdravom odnosu, pa tako i u radu, postoji ravnoteža. Zato svi koji sudjeluju u konstelacijama i daju i primaju, kroz svoju prisutnost, kroz svoju energiju, kroz svoje mjesto u grupi. I upravo zato svi sudionici sudjeluju i u razmjeni jer svi dobivaju, Polje djeljuje na sve. A Polje uvijek radi za cijelu grupu. Ono što se otvori, nikada nije slučajno. To je kolektivni pokret koji služi svima koji su prisutni.

Upravo zbog toga u konstelacijama prema HELLINGERU njegujemo ono što zovemo konstelacijska higijena. Iako smo u grupi, svatko je tu prvenstveno sa sobom i svojim sistemom. Drugima se stavljamo u službu samo kada je to potrebno kroz uloge predstavnika.

Ne komentiramo, ne analiziramo, ne miješamo se u tuđe procese. Jer upravo u takvom čistom prostoru može biti sigurno da uronimo duboku u svoju dušu i u svoju obiteljsku dušu.

To je lijepo opisala ALEMKA DAUSKARDT u svojoj knjizi Zapisi na duši:

“Pri ozbiljnom pristupu, kao što su konstelacije prema Hellingeru, vodi se puno računa o higijeni konstelacijskih grupa. To znači da je u konstelacijskoj grupi svatko odgovoran za svoje sudjelovanje i samo za svoj proces. Zato komentiranje radova drugih, razgovor i analiza radova, izražavanje mišljenja i slično u konstelacijskoj grupi nije dozvoljeno. Svatko može zaroniti prilično duboko u dubine svoje i svoje obiteljske duše, da bi dobio potrebne uvide samo ako se nitko pa ni voditelj ne miješa u taj proces.”

I baš zato ovakav konstelacijski rad ide duboko. Jer ne radimo iz glave. Ne pokušavamo popraviti. Ne pokušavamo razumjeti sve. Puštamo da se stvari pokažu onakve kakve jesu.

I ja radim konstelacije upravo onako kako sam ih naučila od Alemke, onako kako ih Hellinger vodio u svojoj zadnjoj fazi, kao duhovne konstelacije. To znači da dopuštamo sili koja je veća od nas da vodi proces. Pa ne biram racionalno koja će se konstelacija postaviti niti po principu “tko se prvi javi”. Pratim pokrete u Polju i svoju intuiciju. Jer ono što se otvori i pokaže, uvijek služi svima. I zato, čak i kada “samo sjediš i gledaš” nešto u tvojoj duši radi.

Ako osjećaš da te konstelacije privlače ili jednostavno želiš osjetiti Polje, pozivam te da postaviš svoju konstelaciju, u grupi ili individualno.

Ivona