Categories: Uncategorized

by admin

Share

Ima tih perioda u našem životu kada više ne znamo kako dalje, što bi još mogli napraviti. Sve što smo pročitali, naučili, razumjeli odjednom više ne djeluje. Kao da nam duša govori da je došlo vrijeme da prestanemo tražiti, razumjeti, da nam je potreban predah od svega. Da stanemo, duboko udahnemo i dopustimo sebi da budemo upravo tu gdje jesmo.

To je trenutak kada ulazimo u tamnu noć duše, u prostor u kojem ne vidimo ništa, kada se staro gubi, a ono što novo što dolazi još ne možemo jasno vidjeti. I u tom mraku, kada prestanemo tražiti, raditi i pokušavati razumjeti, počinjemo osjećati, primati uvide, pokaže se ono što jeste, istina koja je oduvijek bila tu, čekala da bude viđena. Otvara se prostor da pogledamo ono što jest, bez potrebe da odmah znamo što s tim trebamo učiniti, bez potrebe da razumijemo, bez želje da je prošlost bila drugačija.

BERT HELLINGER je to opisao ovako:

“Danas je moderno odlaziti na hodočašća na Istok sa ciljem pronalaženja mudrosti i prosvjetljenja. Mi svakako prepoznajemo veličanstvenost Istoka, ali i mi na Zapadu također imamo velike duhovne tradicije koje se u današnje vrijeme teško prepoznaju. Ljudi su se od njih otuđili.

Veliki zapadni mistici opisuju tri staze. Prva je pročišćenje, druga je prosvjetljenje, a treća je postati jedno s Bogom. Ali ono što je trenutno ovdje najvažnije je pročišćenje. Staza pročišćenja kulminira u noći duše.

Noć duše znači da se odričemo svakog znanja. To npr. znači odbacivanje želje da znamo razloge zbog kojih se nešto događa ili tajne ovoga svijeta ili prirodu Boga. Ovo zahtjeva potpuno odricanje i vrhunsko pročišćenje. Tako nastaje potpuna praznina.

Pa ipak, kada uđete u praznu prazninu i suočite se sa tamom duše – sa željom da znate što manje, da čitate manje, brinete manje – dolazi do potpune unutarnjee sabranosti i onda je moguće da će vam se dogoditi nešto bez ikakve potrebe da vi sami napravite bilo što. Ostajete mirni i nepomični, boravite u toj mirnoći usklađeni sa nečim puno većim.

Tada izrone duboki uvidi. Pojavljuju se iz tame vaše duše. Noć duše zahtijeva također od nas duhovni zaborav. Zahtijeva od nas da zaboravimo svoje porijeklo i našu osobnu životnu priču.

Pokušavam neprekidno pokazati ovu jednostavnost – želju da malo znam ili da ne znam ništa. Kada je netko tako usredotočen onda odmah vidi suštinu. Onda se ona pojavljuje iz ove jednostavne sabranosti.”

U konstelacijama često vidim kako nam duša počinje govoriti tek kada nastane tišina, kada smo umorni od svega i kada smo samo korak od odustajanja. Kada se više nemamo na što osloniti osim na istinu u nama. A zapravo smo tada najbliže sebi.

Tada se otvara ono dublje, prostor iz kojeg dolaze mir, prihvaćanje i istina.

I važno je dopustiti sebi da ne znamo, da ne moramo odmah pronaći smisao u svemu što nam se dogodilo. Da možemo prihvatiti svoju životnu priču, ono što osjećamo i stvarnost takvu kakva jeste.

Tišina ne znači da smo odustali od sebe ili od života, ona je samo trenutak kada prestajemo trošiti svu svoju snagu na traženje odgovora i počinjemo jasnije čuti što se događa u našoj duši.

I onda nam polako dođu jasni uvidi koje nismo mogli pronaći razmišljanjem, analiziranjem. Jer nije potrebno uvijek sve znati, razumjeti. Dovoljno je sebi dati prostora i vremena da osjetimo i da pustimo da nam se polako pokaže ono što još nismo mogli vidjeti.

Ako osjećaš da si na rubu promjene, u toj tišini između starog i novog, ovo je pravi trenutak da napraviš korak. Prvi korak prema onome većem, onome što čeka da bude viđeno, prihvaćeno i otpušteno.

Možeš postaviti svoju individualnu konstelaciju ili mi se pridružiti na online radionicama nedjeljom.

Tu sam za tebe, dobro mi došla/došao.

Ivona